Republika Hrvatska završava 31. prosinca 2009. godine svoj mandat nestalne clanice u Vijecu sigurnosti Ujedinjenih naroda za razdoblje 2008.-2009. godine.
Republika Hrvatska završava 31. prosinca 2009. godine svoj mandat nestalne clanice u Vijecu sigurnosti Ujedinjenih naroda za razdoblje 2008.-2009. godine. Uspješnim djelovanjem u Vijecu sigurnosti, koje predstavlja vrhunac vanjskopolitickog angažmana svake države, afirmirana je pozicija Republike Hrvatske kao odgovorne i uvažene clanice medunarodne zajednice te okrunjeno njezino gotovo osamnaestogodišnje clanstvo u ovoj svjetskoj organizaciji. Republika Hrvatska demonstrirala je spremnost i sposobnost da kao clanica Vijeca sigurnosti u punoj mjeri preuzme i odgovornost za održavanje medunarodnog mira i sigurnosti.
Na izborima održanima 16. listopada 2007. godine, tijekom 62. zasjedanja Opce skupštine UN-a u New Yorku, države clanice ove organizacije, nakon svega tri kruga glasovanja, izabrale su Republiku Hrvatsku za novu nestalnu clanicu Vijeca sigurnosti iz kruga Istocnoeuropske skupine država. Izbor u ovo prestižno tijelo, pored respektabilnog protukandidata - Ceške Republike, predstavljao je jedan od najvecih vanjskopolitickih postignuca i priznanja ugledu Republike Hrvatske od njezina osamostaljenja te potvrda kontinuiteta i kvalitete rada hrvatske diplomacije, ali i Republike Hrvatske u cjelini. Clanstvu u Vijecu sigurnosti prethodila su i druga uspješna ostvarenja unutar sustava UN-a, poput clanstva u Ekonomskom i socijalnom vijecu (ECOSOC) u razdoblju od 2000. do 2002. godine te predsjedanja istim tijelom u 2002. godini, potom clanstva u brojnim funkcionalnim komisijama toga tijela pocevši od 1999. godine pa sve do sudjelovanja u osnivanju i clanstvu u prvom sazivu Komisije za izgradnju mira za razdoblje 2006.-2007. godine.
Kandidatura Republike Hrvatske za nestalnu clanicu Vijeca sigurnosti ujedno je bila i najveci dosadašnji pothvat Republike Hrvatske u okviru UN-a i projekt koji je obuhvatio cjelokupne kapacitete države. Poseban doprinos u ovim naporima dali su Predsjednik Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske i Hrvatski sabor, a sustavno i precizno ga je vodilo Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija predstavljajuci kandidaturu Republike Hrvatske izravno i putem svoje diplomatske mreže u svijetu. Uspjeh hrvatske kandidature svjedoci o njezinu ugledu, sustavno izgradivanom od 1992. godine i temeljenom na ostvarenim postignucima u jacanju demokracije i vladavine prava, izgradnji institucija te doprinosu razvoju mira i stabilnosti. Hrvatska je od države objekta rasprava medunarodne zajednice i primateljice medunarodne pomoci postala država koja je aktivni subjekt u sveobuhvatnim medunarodnim mirovnim naporima i država koja šalje mirovne postrojbe. Izboru Republike Hrvatske u Vijece sigurnosti znacajno su doprinijela iskustva u postkonfliktnom menadžmentu, stecena suradnjom s najuspješnijom mirovnom misijom u povijesti UN-a (UNTAES) s jedne strane, te sudjelovanjem u velikom broju mirovnih operacija pod okriljem UN-a, s druge strane.
Republika Hrvatska je svoj dvogodišnji mandat u Vijecu sigurnosti zapocela 1. sijecnja 2008. godine, a njime je predsjedavala tijekom prosinca iste godine. Za obje godine svog mandata predsjedavala je Protuteroristickim odborom Vijeca sigurnosti, te supredsjedala Odborom za neširenje oružja za masovno uništenje i Odborima za sankcije protiv Sudana i Somalije.
Fokus Republike Hrvatske u Vijecu sigurnosti temeljio se na specificnim nacionalnim interesima, kao i prioritetima vanjske politike države aspirantice za clanstvo u euroatlantskim integracijama, pri cemu je u svom radu prioritetno bila posvecena raspravama o Medunarodnom sudu za zlocine pocinjene na prostoru bivše SFRJ te pitanjima kriznih podrucja u regiji jugoistocne Europe (Bosna i Hercegovina, Kosovo), a takoder je bila clanicom Kontaktne i drafting skupine za Kosovo i Bosnu i Hercegovinu, kao i Skupine prijatelja glavnog tajnika za Gruziju.
Posebna je pozornost bila posvecena i najzastupljenijim temama na dnevnom redu Vijeca sigurnosti - krizama na africkom kontinentu te takoder pitanjima zaštite civilnog stanovništva, žena i djece u oružanim sukobima. U svojim nastupima Hrvatska je naglašavala važnost vladavine prava te se u tom smislu snažno zalagala za puno poštivanje medunarodnog prava, posebice ljudskih prava, medunarodnog humanitarnog prava i medunarodnog prava o izbjeglicama. Dodatno, transparentnost je bila kljucni princip djelovanja Republike Hrvatske, pri cemu je tijekom dvije godine svojeg predsjedanja Protuteroristickim odborom otvorila njegov rad kroz uspostavu dijaloga sa širim clanstvom UN-a i zainteresiranom javnošcu u neformalnom i interaktivnom okružju, te je organizirala niz tematskih debata. Osim toga, aktivno sudjelovanje visokih dužnosnika Republike Hrvatske na sastancima Vijeca sigurnosti tijekom dvije godine mandata potvrdilo je snažnu potporu Hrvatske radu i znacaju ovog tijela.
Pod svojim predsjedanjem Vijecem sigurnosti u prosincu 2008. godine, Hrvatska je organizirala zapaženu otvorenu tematsku raspravu na temu „Prijetnje medunarodnom miru i sigurnosti kao posljedica teroristickih akata“ kojom je kao zacetnik ove inicijative osobno predsjedao Predsjednik Republike Hrvatske. Vijece sigurnosti tada je usvojilo i Predsjednicku izjavu o istoj temi kojom se zakljucno pozivaju sve clanice UN-a na ponovo iskazivanje one razine solidarnosti koju su pokazale neposredno nakon tragicnih dogadaja 11. rujna 2001. te na udvostrucenje napora u suzbijanju globalnog terorizma. Tema je privukla poseban interes medunarodne zajednice i obzirom na tragicne posljedice teroristickih napada na Mumbai u studenom 2008. godine. Treba istaknuti kako je prosinac posebno zahtjevan za predsjedanje Vijecem, obzirom na velik broj sastanaka koji se održavaju zbog redovitih produljenja mandata mirovnih misija UN-a, a posljednji dani hrvatskog predsjedanja bili su obilježeni intenzivnim radom Vijeca vezano za dramaticne dogadaje u pojasu Gaze.
Predsjednik Republike takoder je sudjelovao i na povijesnoj sjednici Vijeca sigurnosti na temu „Zaštita medunarodnog mira i sigurnosti: Neširenje nuklearnog oružja i nuklearno razoružanje“, održanoj pod predsjedanjem predsjednika SAD-a Baracka Obame, 24. rujna 2009. godine, a koja je rezultirala usvajanjem rezolucije 1887 (2009).
Ovomu treba dodati i cinjenicu da je, uz Predsjednika Republike, sjednicama Vijeca sigurnosti predsjedao i predsjednik Vlade RH tijekom otvorene rasprave po pitanju Somalije, s naglaskom na borbu protiv piratstva. Nadalje, u radu Vijeca višestruko su sudjelovali i ostali visoki hrvatski dužnosnici, pa je tako ministar vanjskih poslova i europskih integracija 20. svibnja 2008. sudjelovao u otvorenoj raspravi na temu „Izgradnja mira nakon sukoba“, kojom je predsjedala Velika Britanija, a 11. studenog 2009. sudjelovao je i u raspravi Vijeca na temu „Zaštita civila u oružanim sukobima“, pod predsjedanjem Republike Austrije.
U otvorenoj tematskoj raspravi Vijeca sigurnosti pod nazivom „Žene, mir i sigurnost: seksualno zlostavljanje u situacijama oružanih sukoba“, pod predsjedanjem SAD-a, 19. lipnja 2008. godine sudjelovala je potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i medugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske, a predsjednik Vlade obratio se 4. lipnja 2009. godine Vijecu sigurnosti u sklopu redovite polugodišnje rasprave o provedbi izlazne strategije ICTY i ICTR naglašavajuci potporu Hrvatske radu Suda i predanost punoj suradnji.
Angažman u Vijecu sigurnosti ocekivano je predstavljao zahtjevnu zadacu kojoj je u tom smislu Hrvatska pristupala s iznimnom predanošcu, kao i prigodu da svoju vanjsku politiku dodatno profilira i pokaže se kao znacajan i vjerodostojan partner u suocavanju s najvecim ugrozama svjetskom miru i sigurnosti. Tijekom tog razdoblja Hrvatska je, održavajuci redovne konzultacije s ostalim clanicama Vijeca, ukljucujuci i najvece svjetske velesile i stalne clanice Vijeca sigurnosti, izravno sudjelovala u pronalaženju trajnog rješenja za izuzetno složene situacije, poput niza sukoba i drugih prijetnji diljem Afrike i Azije, bliskoistocnog pitanja, situacije u Afganistanu, gruzijsko-ruskog sukoba te napetosti izazvanih razvijanjem nuklearnih programa u Iranu i Sjevernoj Koreji.
Istovremeno, hrvatsko clanstvo u Vijecu sigurnosti predstavljalo je dodatan doprinos procesu pristupanja euroatlantskim integracijama i poticaj za dinamiziranje tog procesa. Takoder, sudjelovanjem u Vijecu sigurnosti Republika Hrvatska je stekla korisna iskustva i znanja koja sada koristi u svome radu u NATO-u, a koristit ce ih i u svojim naporima oko postizanja konsenzusa na planu Zajednicke vanjske i sigurnosne politike EU.
Nakon završetka svojeg mandata u svjetskoj vladi, Hrvatska ima znatno ojacan ugled unutar UN sustava, ali i u širem medunarodnom kontekstu. Iskustvo rada u Vijecu sigurnosti koristit ce i hrvatskim diplomatima koji su time stekli specificna znanja i važne kontakte korisne za njihov buduci rad. Hrvatska namjerava nastaviti aktivno sudjelovati u radu Ujedinjenih naroda, fokusirajuci se i dalje na ocuvanje globalnog mira i sigurnosti, a oslanjajuci se na iskustvo steceno clanstvom u Vijecu sigurnosti, prije svega u postkonfliktnoj obnovi i izgradnji mira te razvoju demokratskih institucija i vladavini prava. U skladu s tim ponovno je istaknuta i kandidatura za clanstvo u Komisiji za izgradnju mira za razdoblje 2012.-2013. godine. Ovakva odluka pokazuje trajnu predanost Republike Hrvatske održanju i izgradnji mira, a nadopunjuje se i angažmanom u radu trenutno 10 mirovnih misija UN-a diljem svijeta, u kojima uz hrvatske vojnike sudjeluju i policijski djelatnici te diplomatsko osoblje. Dodatno, nastavlja se pružanje obuke buducim pripadnicima mirovnih misija, kako u vojnoj, tako i u civilnoj sastavnici.
Veliku pažnju Republika Hrvatska ce nastaviti pridavati i reformi Vijeca sigurnosti temeljem poznavanja njegovog rada. Takoder ce nastaviti doprinositi i ukupnom poboljšanju rada UN-a, kroz clanstvo u njegovim razlicitim tijelima, pri cemu treba izdvojiti i najrecentniji uspjeh nedavnog izbora hrvatske diplomatkinje Jasminke Dinic u clanstvo Savjetodavnog odbora za administrativna i proracunska pitanja UN-a za razdoblje 2010.-2012. godine.
Priopćenja
