Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Monika Leskovar cv

Hrvatska violoncelistica Monika Leskovar rodena u Kreutztalu, u Njemackoj 1981., dugi je niz godina prisutna na svjetskim koncertnim pozornicama, a u posljednje vrijeme i na celistickom odsjeku prestižne berlinske akadmije Hanns Eisler kao cijenjeni pedagog. S punim pravom, jer glazbeni izricaj Monike Leskovar odlikuje zbroj majstorskih umjetnickih kvaliteta: superiorna tehnicka sprema i neiscrpna tonska maštovitost, studiozna utemeljenost interpretacije i kreativno improvizacijsko nadahnuce trenutkom. U njezinu jednostavnome i vrlo logicnome muziciranju na ocaravajuci se nacin ispreplicu djetinje prostodušan polet i ona tako rijetka analiticka strastvenost duha, svojstvena samo zrelim i velikim umjetnicima. Monika Leskovar završila je poslijediplomski studij u berlinskoj klasi znamenitog koncertanta i pedagoga Davida Geringasa, te postala njegov asistent na berlinskoj glazbenoj akademiji Hanns Eisler. Tijekom osmogodišnjeg školovanja u Njemackoj (Lübeck i Berlin) bila je pobjednicom na nekoliko uglednih svjetskih celistickih natjecanja. Mnoštvu recitala i solistickih nastupa uz glasovite orkestre Monika je pridodala i niz koncerata na kojima se iskazala kao umjetnica dostojna suradnje s nekoliko najvecih glazbenika našega doba kao što su: skladatelj i violoncelist Giovanni Sollima, skladatelji Krzysztof Penderecki i Sofia Gubaidulina, violinisti Gidon Kremer i Julian Rachlin, violisti Jurij Bašmet i Tabea Zimmermann, pijanisti Boris Berezovski i Richard Hyung-ki Joe. Monika Leskovar je takoder cest gost Zagrebacke filharmonije s kojom je medu ostalima nastupila pod dirigentskim vodstvom sada vec svjetski uglednog Kazushija Onoa, kao i karizmaticnog Valerija Gergijeva. Premda je svoja najdraža priznanja i nagrade primila iz ruku danas vec preminulih legendarnih guslaca Yehudija Menuhina i Mstislava Rostropovica, Monika s radošcu istice da joj je najvece priznanje napuljsko violoncelo Vincenzo Postiglione iz 1884, godine, koje su joj priskrbili Grad Zagreb i Orkestar Zagrebacke filharmonije.

Hrvatska violoncelistica Monika Leskovar rodena u Kreutztalu, u Njemackoj 1981., dugi je niz godina prisutna na svjetskim koncertnim pozornicama, a u posljednje vrijeme i na celistickom odsjeku prestižne berlinske akadmije Hanns Eisler kao cijenjeni pedagog. S punim pravom, jer glazbeni izricaj Monike Leskovar odlikuje zbroj majstorskih umjetnickih kvaliteta: superiorna tehnicka sprema i neiscrpna tonska maštovitost, studiozna utemeljenost interpretacije i kreativno improvizacijsko nadahnuce trenutkom. U njezinu jednostavnome i vrlo logicnome muziciranju na ocaravajuci se nacin ispreplicu djetinje prostodušan polet i ona tako rijetka analiticka strastvenost duha, svojstvena samo zrelim i velikim umjetnicima. Monika Leskovar završila je poslijediplomski studij u berlinskoj klasi znamenitog koncertanta i pedagoga Davida Geringasa, te postala njegov asistent na berlinskoj glazbenoj akademiji Hanns Eisler. Tijekom osmogodišnjeg školovanja u Njemackoj (Lübeck i Berlin) bila je pobjednicom na nekoliko uglednih svjetskih celistickih natjecanja. Mnoštvu recitala i solistickih nastupa uz glasovite orkestre Monika je pridodala i niz koncerata na kojima se iskazala kao umjetnica dostojna suradnje s nekoliko najvecih glazbenika našega doba kao što su: skladatelj i violoncelist Giovanni Sollima, skladatelji Krzysztof Penderecki i Sofia Gubaidulina, violinisti Gidon Kremer i Julian Rachlin, violisti Jurij Bašmet i Tabea Zimmermann, pijanisti Boris Berezovski i Richard Hyung-ki Joe. Monika Leskovar je takoder cest gost Zagrebacke filharmonije s kojom je medu ostalima nastupila pod dirigentskim vodstvom sada vec svjetski uglednog Kazushija Onoa, kao i karizmaticnog Valerija Gergijeva. Premda je svoja najdraža priznanja i nagrade primila iz ruku danas vec preminulih legendarnih guslaca Yehudija Menuhina i Mstislava Rostropovica, Monika s radošcu istice da joj je najvece priznanje napuljsko violoncelo Vincenzo Postiglione iz 1884, godine, koje su joj priskrbili Grad Zagreb i Orkestar Zagrebacke filharmonije.

Priopćenja