Iako postoje zapisi o vrlo ranim kontaktima između Hrvata i Litavaca, još u srednjem vijeku, i u vrijeme kada su Hrvatskom, u doba Hrvatsko-ugarske personalne unije, vladali kraljevi iz litavsko-poljske dinastije Jagelović (koncem 15. i početkom 16. stoljeća), nikada nisu bile primjetnije migracije Hrvata, odnosno hrvatskog pučanstva, u Litvu.
U suvremeno doba, nakon obnove državne neovisnosti Hrvatske i Litve, došlo je i do obnove svih vrsta kontakata, najviše preko turističkih posjeta, ali i kroz gospodarsku suradnju i suradnju na području kulture, znanosti i športa. Ipak, niti u zadnja tri desetljeća nije bilo znatnijih naseljavanja Hrvata u Litvu, a malobrojni izuzetci se odnose na nekoliko miješanih brakova, i, u zadnje dvije godine, posadu terminala za ukapljeni plin, koji se nalazi u najvećoj litavskoj luci Klaipeda, gdje znatan broj časnika čine hrvatski državljani.
Od poznatijih imena, u prethodna dva desetljeća dva su hrvatska športaša, košarkaša, jedno vrijeme djelovala u Litvi: Franjo Arapović, koji je igrao za košarkaški klub Žalgiris u Kaunasu, od 1996. do 1998, te Neven Spahija, koji je trenirao košarkaški klub Lietuvos Rytas u Vilniusu, 2005. i 2006.
Prema procjeni Veleposlanstva, trenutno u Litvi obitava dvadesetak hrvatskih državljana.